DOSTA ZAŠTITE NASILNIH MOĆNIKA; OTKAZ ZAŠTITNICIMA NASILNIKA U ŠKOLAMA
Potpisujem ovu peticiju jer želim da sve škole u Hrvatskoj budu sigurne za svu djecu, a ne samo za neku!
ŽELIMO ŠKOLU SIGURNU ZA SVE, A NE SAMO ZA MOĆNIKE!
Poštovani učenici, majke, očevi, bake, djedovi, učitelji, poštovani hrvatski narode koji odvajaš od svojih usta da bi financirao cijeli ovaj školski (i svaki drugi javni) sustav!
U brojnim dosadašnjim slučajevima svi smo svjedočili tome da nas sustav ostavlja na cjedilu onda kada mu se kao čovjek u nevolji obratimo.
No, nije to sustav, već ljudi u tom sustavu. Ti pojedinci koji si uzimaju za pravo zlorabiti sustav koji svi mi plaćamo, za koji svi mi radimo i za koji svi mi izdvajamo i u njega ulažemo, kojem povjeravamo svoju djecu, sve svoje, svoju budućnost, zna kako nam prijetiti ako mi ne izvršimo svoje obveze, ali kada taj isti sustav zakaže i kada može i mora zaštititi nas i našu djecu od nasilja unutar samoga sustava, tada nam okreće leđa i ostavlja nas prepuštene samima sebi. Žrtvama naređuje da šute i trpe i da žrtve posjećuju psihologe. Svjedočimo slučaju da već treća škola trpi zbog zataškavanja seksualnoga nasilja i uznemiravanja čitavoga jednoga razreda, a svi oni na najvišim i najodgovornijim položajima koje svi mi plaćamo ne samo da nisu pronašli rješenje i riješili problem, nego bježe i od javnoga dijaloga, ne komuniciraju ni s učenicima ni s roditeljima, već žele razgovore isključivo s odvjetnicima, što nije ni normalno ni prirodno ni stručno, a ni dobronamjerno. Time svi koje ćemo ovdje navesti pokazuju nepoštovanje i manjak i stručnosti i dobronamjernosti i istinske dobre volje da se uhvate u koštac s korijenom problema i da riješe problem, zaštite sve učenike svih škola.
Tjednima je u stresu cijela Hrvatska zbog jednog zaštićenog pojedinca, potomka nekih očitih nesavjesnih moćnika, koji uništava djetinjstvo i sigurnost odgoja i obrazovanja svoj djeci u svim školama u koje dođe. Tu istinu potrebno je javno reći. Nikome neće pomoći dirigirana šutnja o svakom takvom problemu, a nije jedini jer takvih slučajeva prepuna je čitava Hrvatska, samo što do sada roditelji nisu bili dovoljno složni, mudri, odvažni i dosljedni u borbi protiv zaštićenih i povlaštenih nasilnih moćnika.
Nasilje se ne rješava šutnjom.
Nasilje se ne rješava u tajnosti.
Nasilje se ne rješava zataškavanjem.
Nasilje se ne rješava krivotvorenjem dokumentacije.
Nasilje se ne dokida seljakanjem iz škole u školu. Time se samo nasilniku pruža još šira lepeza potencijalnih novih žrtava i taj broj se neprestano povećava.
Ne, pogrešno je reći da je cijela Hrvatska u stresu zbog ovog slučaja tjednima. Dogodio se stravičan slučaj i u Slavoniji nedavno. Je li ministar rekao dosta?! Je li dječja pravobraniteljica konačno sazvala jedan državni roditeljski sastanak i predstavila rješenje bez dlake na jeziku i bez skrivanja ičijega identiteta?! Ništa od toga. Nisu. Nikada nisu i nikada neće.
Cijela Hrvatska već je desetljećima u stresu. Od osnutka naše države naša djeca u školama doživljavaju sve veće i veće nasilje, a škole samo na papiru pišu da provode preventivne programe od kojih nema nikakve koristi. Tim „preventivnim radionicama“ nasilnici i njihovi roditelji, uglavnom moćnici, izruguju se jer oni, baš kao što je i Andrej Plenković javno graknuo, svima nam na sve moguće načine i privatno i javno u lice viču:
„MOGU ŠTO HOĆU!“
Više to ne rade samo političari, nego su politički i ostali gospodarski moćnici, ali i mnogi samozvani moćnici koji su tek sluge navedenima, a uglavnom članovi nekih od političkih partija, godinama to uče i svoju djecu te sada i naša djeca u školama, baš kao i naši učitelji, svakoga dana slušaju i trpe izljeve tih koji rade ono što hoće jer znaju da će se sve zataškati, dijagnoze će se lažirati, olako se dijele papiri o „nadarenima koji su rođeni genijalci pa zato mogu što hoće i zato se ne znaju ponašati pa im je sve dozvoljeno“ ili pak „imaju teškoća u ponašanju i sredili smo im dijagnoze da im one budu i podloga i dozvola da smiju raditi što god hoće“, a istovremeno djeca koja zaista imaju teškoće ili ona koja su zaista genijalna, nemaju primjeren pristup, za njih ne postoje ni sredstva ni stručnjaci, a ni razumijevanje i dovoljno poticajna i ohrabrujuća okolina, nego se svi resursi troše i svima nam crpe i živce i zdravlje i novac ovakvi slučajevi.
Nikakva dijagnoza nije isprika za nasilje ni nad kime! Dosta je te prakse!
S obzirom da nitko od navedenih ne želi zauvijek dokinuti seksualno zlostavljanje kojem su djeca bila izložena već u trećem i četvrtom razredu osnovne škole tako da ih je zlostavljač pritisnuo uza zid te pipkao, da ne navodimo sve gnjusne primjere od kojih smo i mi i naša djeca, ali i učitelji, prepuni trauma, s obzirom da su „veliki stručnjaci“ na položajima započeli s vrijeđanjem žrtava i njihovih roditelja u trenutku kada su oni vapili da im se pomogne, svjesni smo da imamo posla s osobama koje ne znaju, ne žele znati, ne žele slušati, ne žele ni poslušati one koji znaju, a ne žele ni dokinuti nasilje koje naša djeca i sva druga djeca u Hrvatskoj trpe, jedino rješenje je da se sami maknu s tog položaja, kao što je sam otišao i ravnatelj škole koji je mogao riješiti problem, ali su i njemu moćnici bili važniji pa nije poduzeo suspenziju učenika i prijavio ga nadležnim institucijama te tako osigurao mir i sigurnost za sve učenike i učitelje. Možda mu je tako naređeno, možda mu se prijetilo, možda nije ni znao da to može napraviti, možda je nekome dugovao neku uslugu i nije se htio zamjeriti, ali koji god da je razlog, ništa ga ne opravdava. Bilo bi nam draže da je ostao i riješio problem, ali bolje i ovako nego da i dalje izvršava naredbe moćnika. Ako je bio pod pritiscima ili mu se prijetilo ili bilo što od navedenog, sve je trebao javno iznijeti. Još uvijek to stigne napraviti. Izrazito je štetno za prosvjetu, ali i za cijelo društvo da ravnatelj šuti o tome tko ga je pritiskao (ako je) i zbog koga nije izdao suspenziju problematičnom učeniku te zaštitio svu ostalu djecu i učitelje. Samo javnim raspravama bez fige u džepu možemo kao društvo ići naprijed. Ovo se tiče svih nas i takvi problemi ne smiju se gurati pod tepih, a pogotovo se oni koji pokušavaju zataškati takve probleme moraju javno prozvati. Bi li ravnatelj jednako postupio da se radilo o djetetu nekoga tko nije moćnik i tko nije blizak vladajućoj partiji? Da je ravnatelj izdao suspenziju učeniku, do svega ovoga ne bi niti došlo, a niti bi slučaj dospio u javnost. Gdje je zapelo? Tko je taj moćnik da on smije maltretirati tisuće druge djece u nekoliko škola? Tko je taj moćnik zbog kojega ni svi ravnatelji u prijašnjim školama nisu poduzeli prave korake i zaštitili sve svoje učenike od tog moćnika? Svi želimo odgovore na ta pitanja. Gdje u dječjim i ljudskim pravima piše da moćnici smiju raditi slabijima sve što požele i da slabiji ne smiju dobiti zaštitu?
Je li sve ovo nesposobnost ili je ovo neka tajna i u institucijama dobro uhodana politička agenda da djeca političara i ostalih moćnika ovako zlostavljaju našu djecu?
Što svo to vrijeme radi školski odbor?
Školski odbor također mora biti raspušten.
Učiteljsko vijeće škole također je odgovorno i ovo sada im je posljednja prilika da učine pravu stvar.
Po cijeloj Hrvatskoj ministar i državna tajnica vrijeđali su žrtve nasilja i njihove roditelje.
To je neoprostivo.
Mi nismo balvan revolucija i ne odgaja nas ulica!
Ovakvim bježanjem od problema, ovakvom nesposobnošću, nestručnošću i krajnje nehumanim, nemoralnim, neprirodnim i nelogičnim pristupom svi navedeni pokazali su i dokazali da ne samo da nisu u stanju riješiti ovaj i sve takve probleme u Hrvatskoj, nego za to nemaju niti ljudske, roditeljske kompetencije, a niti zdrave i dobre volje! Nitko od navedenih nije javno stao u obranu svih žrtava i njihovih obitelji koje sve trpe traume zbog svih navedenih na položajima, nitko nije javno izrazio najiskrenije kajanje ili dao javnu odgojiteljsku opomenu i ministru i državnoj tajnici i gospođi iz Agencije za odgoj i obrazovanje koji su i direktno, verbalno, ali i svojim činjenjem i nečinjenjem, a pogotovo izbjegavanjem javnoga dijaloga sa svima (i učenicima i roditeljima!) zapravo vrijeđali i pokazivali nepoštovanje svih učenika, njihovih majki i očeva i njihovih obitelji. To je nedopustivo! Takvi profili ljudi ne mogu i ne smiju obnašati takve funkcije te bi i zbog toga što su vrijeđali i učenike i roditelje, kao i zbog toga što nisu radili svoj posao i nisu zaštitili sve učenike, nego su ih sekundardno viktimizirali, osim bezbolne i neopozive ostavke, morali biti i kazneno gonjeni kad bi nam pravosudni sustav funkcionirao!
Neprijavljivanje kaznenoga djela (a nitko od gore navedenih, nakon saznanja o osnovanim, i to brojnim, sumnjama te iskazima brojnih svjedoka/žrtava - samih učenika, nije prijavio sumnju na počinjenje kaznenih djela) kazneno je djelo koje DORH mora goniti. Svi ovdje navedeni zaslužili su, u najmanju ruku, kazneni progon po službenoj dužnosti.
Oni koji bi morali pokazati kako se konstruktivnim i istinskim dijalogom sve može riješiti, oni koji primaju plaće za taj rad i to javni rad, pokazali su da se izruguju i ignoriraju te prikrivaju nedopustiva ponašanja s elementima seksualnoga zlostavljanja koja djeca trpe u školi! Umjesto da se problem nazove pravim imenom, svi navedeni sudionici sudjelovali su u prikrivanju tih opetovanih zlostavljanja! To je nedopustivo!
Ovo nije prvi takav slučaj u Hrvatskoj i zbog toga je vrijeme da se konačno digne cijela Hrvatska i da zaista pomognemo sami sebi, jedni drugima, kad je očito da su trenutni pojedinci u sustavu sami sebi svrha i kad, umjesto rješavanja problema i uklanjanja uzroka problema, oni problem zataškavaju, a žrtvama i njihovim roditeljima prijete i javno ih vrijeđaju!
Od 21. listopada cijela naša škola ujedinjuje se i prosvjedujemo i nastave nema dok god se svi naši zahtjevi ne ispune! Svi koji se ovako izruguju i nabacuju nama i našom djecom i odbijaju osigurati mir, sigurnost, zdravo i poticajno okruženje u školama za svu djecu, ne smiju i ne mogu biti na čelnim pozicijama. Podrška nam stiže iz cijele Hrvatske jer se slične stvari događaju u gotovo svim školama, ali se o njima šuti. Vrijeme je da se svi učenici i svi roditelji i svi učitelji ujedine jer je svima očito da je car gol, da učinkovitog i ispravnog sustava ili nema ili ga zlorabe podobni, a nesposobni pojedinci, a kad je tako, dužnost nam je zaštititi jedni druge i od takvoga sustava i od takvih pojedinaca u tim sustavima. Sustav plaćamo mi.
Potpisujem ovu peticiju jer želim da sve škole u Hrvatskoj budu sigurne za svu djecu, a ne samo za neku! ŽELIMO ŠKOLU SIGURNU ZA SVE, A NE SAMO ZA MOĆNIKE!
OSTAVKE MORAJU PODNIJETI:
1. Radovan Fuchs (ministar koji je po struci veterinar i koji veze sa školstvom nema, a nema niti dobru volju i još je žrtve koje vape za zaštitom nazvao balvan revolucijom, što znači da ih smatra agresorima, a znamo tko je radio balvan revoluciju)
2. Helenca Pirnat Dragičević (pravobraniteljica koja očito štiti samo neku djecu, a ne svu ili ako nema mehanizme kojima bi mogla osigurati mir i sigurnost za svu djecu u svim školama, onda neka javno prizna da je ta funkcija nepotrebna i neka sama odstupi)
3. Zrinka Mužinić Bikić (državna tajnica koja je roditelje nazvala ulicom)
4. Alma Rovis Brandić (AZOO, viša savjetnica za defektologe (socijalne pedagoge), neprimjereno se odnosila prema djeci u prijašnjoj školi koju je problematični učenik pohađao, štiti sustav i pojedinca, a ne svu djecu jednako)
5. Luka Juroš (pročelnik, ured za obrazovanje, sport i mlade, vidimo da ne zna i ne želi riješiti problem jer i dalje mirno sjedi u tako važnoj fotelji dok djeca trpe)
6. Iva Milardović Štimac (pomoćnica pročelnika Ureda za obrazovanje Grada Zagreba, također nije pokazala da zna i želi riješiti problem)
7. Marin Piletić (ministar rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike)
Ujedinimo se svi za jednog i jedan za sve jer oni koje za to plaćamo to nisu učinili, a svoju podršku možete iskazati i na našoj facebook stranici:
Mi nismo balvan revolucija i ne odgaja nas ulica Kontaktirajte pokretača peticije