SPASIMO AZRU, BELU I ŠTENCE!

Nema se tu šta puno komentirati, novinari rade svoj posao žedni senzacija, niti se provjeri šta je bilo, niti se ispitaju okolnosti. Nisu ni svjesni, najčešće, što ih dakako ne opravdava , da mogu pokrenuti lavinu negativnih postupanja s tim svojim senzacijama. Ponekad nije ni sam autor kriv, urednik je taj koji je najviše željan "senzacije". Najčešće i vidimo u tekstu da iza natpisa npr. psi rastrgali nekoga, praktično uvijek stoji; nanesene su ogrebotine, površinske ozljede itd. Oni sutra više ne razmišljaju o tome uopće a mogu izazvati strašne posljedice po pse. Naravno da nitko ne želi da mu se dogodi ovako nešto i u svakom slučaju nije ugodno i ne želimo nikome ništa slično.
Inače, psi znaju biti sustavno izazivani od strane susjeda i djece pogotovo, pa kad dođu u priliku ne zaborave . Nikada neću zaboraviti primjer jednog našeg profesora s vetrinarskog fakulteta koji je morao dati svog šarplaninaca (ako se dobro sjećam) jer ga je susjedov klinac sustavno dražio preko ograde. Pošto je to prešlo svaku mjeru a roditelji nisu reagirali rađe je (što mu je naravno osobno teško palo) dao psa jer je znao da će kad tad nastati neka slična situacija (netko zaboravi vrata zatvoriti itd.) i da bi maloga sigurno izgrizao. Dakle ima tu svega i svačega, raznih životnih situacija, priča i slično.