Za trajnu suspenziju Nikole Kolaka (VK)

Imam 51 godinu živjela sam do svoje 23 godine u Slavoniji. Bila sam trudna ali neudata i odlučila sam roditi dijete. Pred kraj petog mjeseca trudnoće dobila sam trudove. Navece sam s mojom bakom išla do ambulante ,gdje su mi dali injekciju i poslali me s trudovima kući . Drugi dan navece oped su se trudili pojavili. Tada su u ambulanti pozvali hitnu .Vozač hitne je u prolazu kroz selo stao i otišao uzeti svoju večeru, dok sam ha zgrcena od bola zapošljavala.Došavši u bolnicu nitko me nije pogledao priključili su me na infuziju.Ostavili su me s mrtvim djetetom u meni tri dana i tri noći da se patim s trudovima, te mi povremeno davali infuziju pretpostavljam protiv trudova .Nakon tri dana i noći neračunajući da su me iz ambulante jednom vratili kući, puko mi je vodenjak i psovali su jer nisam rekla i sve je otišlo pod mene ,psovali su jer sam zapomagala od bola i druge žene u dobi to nisu mogle slušati . Odvezli su me u doktorsku sobu za preglede i stisli stomak. Ispao je mrtvi dječak moj nerođeni sin.390 g težak i 29 cm dugačak (ako se dobro sjećam) . Nakon toga su me očistili naživo. Nitko nemože zamisliti koje muke i jad sam tada proživjela. To me je oštetilo za cijeli život i izazvalo psihički poremećaj pod kojim i danas ispaštam. Suosjećam s svim majkama kojima je u bolnicama nanesena neljudsko ponašanje .