Iako se slažem da je znanost nužno internacionalna i da je potrebno objavljivati znanstvene radove u jakim međunarodnim časopisima, ipak se ne slažem sa zahtjevom ove peticije. Akademska zajednica ima obvezu stvarati strukovno nazivlje na vlastitom jeziku. Građani Republike Hrvatske imaju pravo biti informirani o tome na što se troši proračunska sredstva. Mislim da bi u svim područjima morao postojati uvjet da se između dva izbora u znanstveno zvanje mora objaviti jedan, ne dva i ne polovica svih radova, već samo jedan znanstveni rad na hrvatskom jeziku - dodatno na ostale uvjete, a ne kao zamjena za radove objavljene u međunarodnim znanstvenim časopisima.

Na žalost, velik broj znanstvenika nije svjestan da čimbenik utjecaja časopisa nije niti valjan niti pouzdan pokazatelj kvalitete časopisa, a kamo li pojedinog rada. Linijom manjeg otpora (uzmi nešto što već postoji iako je loše) čimbenik utjecaja prihvatili smo kao gotovo jedino mjerilo kvalitete u znanosti. Prihvaćanje takvog kvazi-kvantitativnog mjerila posljedica je opće erozije sustava vrijednosti i nepovjerenja u profesionalnost i objektivnost povjerenstava za izbor u zvanje. Umjesto pravog "peer-review" tj. objektivne recenzije ravnopravnih kolega skrivamo se iza netransparentnog "objektivnog i kvantitativnog" indeksa jedne globalne korporacije. Postoji li način da zaustavimo ovo srozavanje kriterija, vrijednosti i morala u znanosti?

#10: Gost -  

 Ako se ne slažete sa zahtjevom ove peticije zbog obaveze stvaranja strukovnog nazivlja na vlastitom jeziku i informiranja građana na što se troše proračunska sredstva, smatrate li onda da se slično ograničenje treba uvesti i za ostale znanosti, a ne samo društvene i humanističke? A ako ne, zašto ne?

#10: Gost -  

Kako mislite osigurati "pravi peer-review" u časopisima na hrvatskom jeziku? Prvo, nemate eksperte za sve teme, a često nemate ni dovoljno upućene u temu rukopisa. Drugo, ako i nađete dovoljno upućene u temu rukopisa ili čak eksperte da vam recenziraju rukopis, naša je zajednica toliko malena da će recenzent u pravilu prepoznati autora rukopisa. Dakle, ili nemate potrebnu stručnost ili nemate potrebnu objektivnost (ili nemate ni jedno ni drugo) za "pravi peer-review" tekstova na hrvatskom jeziku. Naravno, možete apelirati na integritet recenzenata da neće odlučivati prema svojoj ili klanovskoj pripadnosti autora rukopisa, ali na žalost na taj integritet ne možete računati. Dapače, možete računati da znanstvenici koji ovise o objavljivanju u hrvatskim časopisima takvoga intergriteta neće ni imati.